Čovjek koji nije pripadao nigdje

sve ti opraštam, ali ne mogu ti oprostiti što ne volim te više

15.10.2013.

MAJA

na riječima ona
poput živahne vidre je
djeluje mazno i umiljato
a opasna je
taman pomislim
sad imam te
a ona već riječima daleka je
ja se vraćam na početak
da novu zamku postavim
i riječima ulovim je
dok zamišljam joj osmjeh
i sam se smješim
jer razgovor naš je
kao bazen
po kojem lovimo se
14.10.2013.

spora pjesma

hej, znaš,
zamislio sam
mogao bih
napisati pjesmu,
onako nježnu, tihu, sporu
jednu od onih što iz duše idu
što čitaju se sporo
i čitaju se opet
trebao bih napisati pjesmu
onako da te dotakne,
ovlaš
jednu od onih što kaže
kakvu kosu imaš
što pjeva o tvojim usnama
hej, znaš
pišem pjesmu tebi
o tebi
pišem je polako
jer to je jedna od onih
što čita se polako
i čita se opet
jedna od onih
što piše se uz kavu
a čita se uz vino
spora pjesma
što puno priča
a kazuje malo
13.10.2013.

Dobro jutro, (uz) Makjato

Makjato

Dobro jutro vi mladi u plusu,
i onima u minusu dobro jutro
jutro je ovdje mirno,
nasmješeno,
tek zvona
što sa crkve ljude prozivaju
mir vodene površine remete
i poneki čamac
dok grabi prema zapadu ili jugu
čak ni galebova nema
i mislim
kako bi ustvari divno bilo
samo da nije
ljudskog kokošinjca
oko mene
da su svi
gluhi, nijemi
ali ne i slijepi
samo do čarobnog trenutka
kad žličicom skidamo
ostatke pjene sa dna
prvog jutarnjeg makjata ...
____________________________________


Dobro ti jutro

Dobro ti jutro
odavde gdje sunce
tek sramežljivo
pokušava osušiti vlagu
sa prozora
sve tamo do tebe
gdje sunce se
smiješi već puni sat
dobro ti ovo nasmiješeno jutro
12.10.2013.

nedostaje mi ljubav

zdravo ljubavi
prošle su godine
nekoliko da te nisam vidio
preko nekoliko da te nisam čuo
zdravo ljubavi
sjećaš li se mene
klela si se na ljubav
čak i kad prestane ljubav
sjećaš li se
kako voljela si me
i kad mrzila si me
sjećaš li se ljubavi
ja se tebe sjetim
tek ponekad
u godini jednom
rijetko dvaput'
sjećaš li se ljubavi,
ljubavi ...
ipak ...
nedostaje mi ljubav
i to kronično ....
ponekad mislim,
zaljubit'ću se
u ikoga,
u bilo koga,
samo da sam svoj,
tvoj, zaljubljen,
zaljubit ću se
ako treba,
jer ...
nedostaje mi ljubav ...
06.10.2013.

duša iz raja

dan se sporo budi,
noć se teško gasi
zarobljen na pola puta
ležim između tebe i sebe
kiša krivuda između
kapljica na staklu
a ja se molim nekom bogu
da te imam ovdje
sve dok te nemam
uz sebe i za sebe
ne umijem s tobom
bez tebe se ne usudim
uz tebe ludim
a bez tebe se
u košmaru probudim
kao duša rođena u raju
na zemlju padam
u previše komada
osuđen da u svakoj ženi
nađem dio sebe
dok ponovno ne nađem tebe
...
05.10.2013.

možemo li jedni drugim pomoći ?

I dođe doba kad odradio si tri četvrtine života,
prošlo je sve što je lijepo, pred tobom je još jedna četvrtina i sve ono što ta famozna četvrtina nosi uz sebe ... nemoć, slabost, bolest ...
Većina ljudi do tog doba već je osigurala ponešto od svega što bi trebalo za relatvno mirnu starost ...
Što je s onima koji još uvijek čekaju neki novi početak,
stalno okreću neku novu stranicu i prolazi im vrijeme uzalud.
Što je s onima koji i dalje čekaju svoju drugu polovicu duše, da počnu mirno živjeti ...
Previše je uspona i prijevoja na putu do životnog cilja,
previše krivina je da bi vidjeli što nam besćutno sutra nosi u ruksaku na leđima ...
Postoji li ikakva mogućnost ispraviti i popraviti bar dio grešaka
koje smo uradili sebi i drugima, dok smo još u ovome životu ...
Dobili smo pri začeću taj i takav život
i nosimo ga bez prava na zamjenu, čak i kad smo ga prerasli ...
Valjda zato vidimo oko sebe mnoštvo ljudi koji hodaju u poderanim i iznošenim životima, neurednim i zahtjevnim ...
Možemo li jedni drugima pomoći ?
02.10.2013.

Sićan se

sićan se nas i noći

bilo je noći kad
odvaja bi se od tvoga tila
nosija bi ti šlag i čokoladu

sićan se nas i dana

bilo je dana kad
volila si me više od sebe
a sebe si najviše volila

sićan se nas i ljubavi

bilo je ljubavi kad
poplavili bi cili svit
a veliki je svit

sićan se nas i naših godina

bilo je godina kad
nosija san te
ka kap vode na dlanu

sićan se nas i vrimena

bilo je vrime kad
kad malo ga je bilo prid tobon
a previše iza tebe

sićan se nas
kad bili smo jedno
sićan se
da bila si samo moja

da, još te se sićan
još te čekan
i grijen ti krevet
01.10.2013.

kad nestane osjećaj


najprije nestane osjećaj
onaj osjećaj
kad se razumijete
bez glasa,
pogledate se
i sve znate
onda nestane
nestrpljivot
ono kad jedva dočekaš jutro
da otvoriš oči, poljubiš je
onda nestane
osjećaj ljubavi
a kad nestane taj osjećaj
ljubav je već odavno nestala
a sve ono lijepo sa početka
pretvara se u glavobolju i
sve vrline postaju mane
25.09.2013.

putovanje ...

kad je život avantura
ljubav postaje putovanje
kojemu je užitak putna karta,
sex je tek jedan u nizu malenih koraka kojima pokrećemo svijet ...
sex ... savršeni spoj niza kemijskih procesa i fizičke aktivnosti,
spaja dvije osobe čak i kad su potpuno nespojive ...
ma koliko kratak bio,
taj niz prepletenih trenutaka traje cijelu vječnost ...
čak i kad netko ne vjeruje u boga,
pri vođenju ljubavi često ga doziva ...


a ja, filozof iz ljenosti,
ljubavnik iz uvjerenja i romantik od rođenja,
uvijek usamljen,
živim samo kad umirem ...
s tobom, u tebi, za tebe ...

a ja, uranjajući u putenu tjeskobu vlastite želje,
potpuno sebično tražim od tebe da uživaš samo za sebe,
jednom ne misleći na mene ...

usamljeno tamno mjesto koje liječi,
puni životnom energijom
i kad energiju uzima iz mene čineći me velikim i malim,
sretnim i nesretnim ...
dok me voliš osjećam pritisak,
nakon što me zavoliš najviše na svijetu pritisak nestaje,

ljepljive a klizave stijenke uzimaju me,
odguruju me, daju mi, pa mi nedaju da dišem,
gospodar sam, a rob ti postajem,
daješ mi se a uzimaš me ...

u tišini dok te ljubim,
dah tvoj pravi buku,
zaboravljam disati jer sve što trebam uz mene leži ...

sudarajući se grubo sa tvojim nježnim strastima
provodio sam godine u minutama bestežinskog stanja,
zaboravljajući fizičko tijelo dolje negdje,
zabodeno u tvojoj ženstvenosti,

letio sam, sam, s tobom, negdje, nigdje, svugdje ...

pitajući se može li biti intezivno i jednako kao prije dosta
godina, odgovora ne nalazim,
jer voditi ljubav s tobom svaki puta je drugačije i nezamislivo je unaprijed,
jer svaki puta umirem drugačije i oživljavam iznova ...

ali, da,
vjerujem da može biti jednako kao i onda ...
25.09.2013.

Moji stihovi

Zamišljam


ležim,
kao nekad,
uz tebe,
na leđima
iznad mene
bijeli, neravni strop,
nema zvijezda da ih skidam,
za tebe,
zamišljam te,
maštam,
ne, ne smij se,
ne zamišljam te
onako, rukama,
golu, oznojenu,
gledam te,
zaljubljenu,
zaigranu,
plešeš,
vrtiš se u krug,
zaustavi se, molim te,
da ti kažem,
prije nego utonem u san,
zamišljam te,
zaigranu, zaljubljenu,
u list odjevenu ...



Blijedi tragovi


blijedi tragovi
davno zaboravljenih sjećanja
pojavili su se iznad mene
jutros na onom stropu,
bijelom, neravnom, bez zvijezda,
baš kao tragovi aviona,
visoko na blijedom nebu brazdaju i ukrašavaju ...
Ona ti je poslala zahtjev za prijateljstvo,
požuri se, prihvati je,
vrištao je još neizmišljeni fejsbuk za snove ...
Nenaučen na novotariju,
nenaviknut na stvarne snove,
otvorio sam oči,
izgubio link,
izgubio Njeno prijateljstvo,
izgubio vezu sa snom i stvarnošću ...
13.09.2013.

Par pjesama

Noć je pala

noć je pala,
pala je i pokoja piva,
nema tu nikakve Nadaline
da bi joj pisme piva
i pod skute gleda,
na livo mi bevanda,
a desnu ruku miš mi jača,
isprid mene slike,
bjondih i smeđih,
crvenih i platinastih,
tuđih a sve mojih žena,
sva sila prijatelja
i ponešto neprijatelja,
a ja ... ka' Pale sam na svitu,
jednon zaželija
da me malo puste na Miru,
a oni svi - pustili me u miru
da uginen ...
i tako sad usamljen krepavan,
ponekad neke smišne pisme
samom sebi pišen
i lažen joj sa osmjehom
kad joj kažen
da bi zbog nje moga
i pivu ostavit ...,



Dobro ti jutro

dobro ti jutro ženo
iz ovoga grada umivenog kišom
pod nebom prošaranim munjama
dobro ti jutro ženo
iz toplog kreveta
prepunog nježnih zagrljaja
u kojem nedostaješ samo ti
dobro ti jutro ženo
u drugom gradu
u svom krevetu
u tuđem zagrljaju
dobro ti jutro ženo



Morfej

i ova noć
već satima
duboka je

san me neće

u mislima mi žena
danima daleko

spavati se trudim
ne žureći za jutrom

uvijek na dobitku

dok san me neće
ona je uz mene

kad Morfej
u naručje me uzme
ona opet tu je
13.09.2013.

vjerovanja

znam ljude koji vjeruju u boga
i ne mole se
čuo sam za ljude koji vjeruju u vraga
i ne prinose žrtve
kažu da ima ljudi koji vjeruju u ljubav
i nikad se ne zaljube
ima ljudi koji ne vjeruju više u boga
a svaku noć mole za nekoga
ima ih što ne vjeruju u demone
a ipak nose amajlije
onih što ne vjeruju u ljubav ima
ali ipak se zaljubljuju
postoje i oni umjereni
oni se ne mole,
zaljube se i dobiju demona


ti i ja
mi,
mi smo samo sjećanje na mladost
ti,
ti mene podsjećaš na moju mladost,
a ja,
ja tebe podsjećam na to kako je mladost prolazna ...
uz tebe ja sam ponovno mlad,
a ti,
ti uz mene nisi tako mlada ...
uz mene si žena ...
ti i ja,
mi smo samo sjećanje na mladost ...
11.09.2013.

Što je život ?

- život je sranje ...nesvjesni kako ga u većini slučajeva sami sebi napravimo takvim, osim ako nije pegula u pitanju, ili nas onaj odozgor uporno tucka po glavi onom tankom letvicom sa kašete od voća, veći dio života se trudimo počistiti sranje oko sebe i zaboravljamo da iz toga relativno lagano možemo iskoračiti ... a sranje je lakše skupiti i počistiti kad je staro i suho ...
- život je dilema ... jesam li dobro ili nisam dobro učinio, odlučio, ako, ovako, hoće li biti onako, ako ovdje, hoće li tamo ... neodlučni ljudi su uglavnom i nesigurni ljudi, provode živote pogrešno rješavajući dileme, a u nedostatku svojih, rješavaju i tuđe, uspješno i besplatno, često i pogrešno, nema veze ... put do pakla je ionako popločan dobrim namjerama ...
- život je ravnoteža ... svi loši događaji, sve loše što isčekujemo, doživljavamo, trenutno i na kratko nestaje uz pomoć, jednog gutljaja kave ili nekog žestokog pića, kockom čokolade i slasnim grizom u neki omiljeni kolač ... jednako tako, kad god se negdje dogodi neko zlo, negdje na nekom drugom mjestu se za ravnotežu dogodi nešto dobro ...
i ponekad čovjek kad pređe ono što nazivamo pola života (kako znamo uopće da nam je baš to polovica života), pokuša pogledati unatrag preko desnog ramena (preko lijevog je nesreća, naročito za punog mjeseca) i sam sebi svede život na URAVNOTEŽENO SRANJE PREPUNO DILEMA ...

i tako dalje i tako dalje .....
11.09.2013.

Fragmenti

17.03.2009
FRAGMENTI

 

Sex može biti vulgaran ... 
Sex može biti neprimjeren ... 
Kad je ljubav poticaj na sex
onda on može biti samo uzvišen ...

Voda ... Vatra ... Oči ... 
Nad vodom vatra, 
Nad vatrom vjetar ... 
U daljini oblaci ... 
Neke oči bdiju nad nama ...

Dan bez nje počinje svijetlom ... 
Dan bez nje protiče svijetlom ... 
Noć bez nje protiče teško ...

Da bi pisao, čovjek mora biti nesretan ....
Da bi bio nesretan, prije mora biti sam ...
Da bi bio sam morao bi prije biti ostavljen ...
Da bi bio ostavljen 
Morao bi prije imati
nekoga tko ga voli i koga on voli ...
Da bi imao nekoga tko ga voli ... 
Morao bi biti prije zaljubljen ...
Kad je zaljubljen čovjek piše ...
Da bi pisao čovjek mora biti sretan ....
Da bi bio sretan
morao bi prije biti nesretan ....
Kad je čovjek nesretan
piše divne pjesme ...
Moj papir je prazan ...

Lijepa i ranjiva ... 
Crvena i stidljiva ... 
Vatrena i mirišljava ...
a bespomoćna ... 
RUŽA ...

Za svaku Tvoju suzu 
Pokloniti ću ti dva osmjeha ...
Za svaku Tvoju suzu
Nasmijati ću te dva puta
Za svaku tvoju suzu
Pustiti ću dvije ...

24.07.2013.

:( održava li itko ovo

održava li itko više igdje ove blog servise ? ne mogu objaviti ... osim ovako ovim sitnim bezličnim slovima

04.07.2013.

zašto

zašto već preko mjesec dana ne mogu formatirati tekst po želji i zašto nemogu obaviti novi post .....

20.04.2013.

Svakodnevica (zagrebački melem)

Sjećaš se
kad sam rekao da su sve pjesme za tebe pisane ...
Da sve već napisane i bezimene imaju tvoje ime ...
Sjećaš se
kad
sam rekao da su posvećene tebi ...
E, to nisam lagao ...
Ali lagao sam da ti ne mogu oprostiti 
što te ne volim više ...
Izgleda da te ne volim ni manje :)

Naš susret započeo je zagrljajem ... toliko silovitim, toliko snažnim da sam ostao bez daha ... zagrlila me je kao da me nije vidjela godinama, a ne tek mjesecima ...

Priča ... pričam ... pričamo ... bez reda i rasporeda ... slažemo mjesece života u nekoliko riječi, stiskamo događaje u nekoliko redaka ... vremena nemamo, priča imamo ...

Nedostaješ mi, rekla je ... voljela bih da se vratiš ... hajde, vrati se molim te ...
Ne mogu, žao mi je, moram biti s majkom, a i ti meni nedostaješ ...
i otkuda ti pravo, ovako ulaziti u moje tkivo ... razoriti mi onaj lažni, teškom mukom stečeni mir, onu sposobnost zatvaranja očiju pred istinom ...

Ah ... zaboravio sam .. upravo ja sam ti dao doživotnu dozvolu da se skrasiš u mom srcu, mojim mislima, da me okrećeš kao čarapu, na pravu i krivu stranu, ja sam taj koji ti je dopustio da zauvijek vladaš mojim mislima ... 
I da,  ja sam taj koji te nikad nije dotakao, osim u mislima i pozdravljanjima ...

Vozimo se zagrebačkim bregovima, moja ruka na mjenjaču, njen dlan njeguje mi kožu poput zagrebačkog melema, ponovno me pomlađuje ... znaš, kaže, moglo nam je biti lijepo skupa ...
da, znam ... i mislim da bi nam bilo savršeno ... ali, vjeruj mi bolje ti je s njim ... mlađi je, bliži tvojim mladim godinama ...

Da, lagao sam ti ... ono, da sve ti mogu oprostiti, ali ne mogu ti oprostiti što ne volim te više ... nikad nisam ni prestao ... samo sam razvio moć samozavaravanja ...

10.04.2013.

Svakodnevica (malo o kokicama)

onaj osjećaj kad imaš osjećaj da je ovo jedan u nizu od onih dana kad bi ti dobro došao onaj osjećaj da imaš osjećaj da je ovo jedan u nizu od onih dana kad imaš osjećaj da je dan upravo savršen za izvlačenje PTSP-a iz ormara ....
ili možda onaj osjećaj kad imaš osjećaj da je bolje iz ormara izvući onaj osjećaj da ćeš pogriješiti koju god odluku doneseš, a sve što kažeš sasvim sigurno će se upotrijebiti protiv tebe ...
ili možda ipak ne izvlačiti ništa iz ormara osim jakne i pustiti da te muči onaj osjećaj da imaš osjećaj da ćeš puknuti ko kokica ...
A problem svih problema - kako staviti veću zapreminu u manju ...
Negdje nekad ne tako davno, pronašli smo  "čarobnu" lampu ... ili su nas barem uvjerili da je čarobna ... trljali smo lampu ... trljali, trljali ... iznjedrili smo duha iz ne tako čarobne lampe ... duha koji iako naizgled dobar, nije bio ni najmanje dobar ... i svakodnevno se pokazuje da je čak i lošiji nego smo mislili ...
sad ... rado bismo vratili duha u lampu ... ali ... kao prvo, duh hranjen bolesnim ambicijama, pohlepom i zlobom postao je preveliki za malu lampu iz koje je pušten ... čak i kad bismo ga uspjeli stisnuti, ugurati i zatvoriti ... u bajci nikad nije pisalo da se duhovi množe, razmnožavaju, danas takvih duhova imamo previše za područje bivše države ... i nemoćni smo  ...

nekad davno, moćno rimsko carstvo je ustvari propalo zbog ranog oblika kapitalizma ...
 
u "moderna vremena" SAD su prve počele primjenjivati model selidbe realnog sektora u države sa jeftinijom radnom snagom ... što je vlasnicima donijelo enormne profite ... sad realni sektor vraćaju natrag u svoju državu, ali skupa sa uvoznom radnom snagom ....

kapitalizam demografski uništava i vlastite narode kako bi načinio mjesta za jeftinije useljenike i snizio cijenu rada

upravo tako se radilo u rimskom carstvu ... barbari i robovi kao jeftina radna snaga ... ali onda "elita" vremenom postaje preslaba i robovi i barbari rastrančiraju carstvo  ...

1700 godina kasnije, barbari ponavljaju povijest, ovoga puta su oni stvoritelji carstva, a mi se možemo nadati da će jednom nakon raspada "novog zapadnog carstva" na našem kontinentu preostati samo siromasi kojima je jedino bogatstvo (za sada), jeftin rad i stvoriti nove nacionalne države ...

(inspirirano jednim komentarom na www.vecernji.hr)

A u pozadini svega lagano se čuje ona nostalgičarska ...
  
http://www.youtube.com/embed/IE2W3aZn18Y


 

02.04.2013.

Svakodnevica (kiša)

kao da nije odavno ...
danas je posjetila kiša,
posjetila i ostala ...
pada svo vrijeme,
kao da je odlučila mekoćom svojom
isprati nam sve grijehe,
očistiti prljavštinu iz misli
i mrlje sa duše ...

u ovom ludom svijetu prepunom ludih misli od ludih vladara i vlastodržaca, zasićenom suludim idejama suludih savjetnika i naučnika, prepunom mržnje i zavisti, zveckanjem oružja, postoji jedan savez, neka čudna konfederacija virtualnih tijela i stvarnih duša ...
nastanjujući prazne, bezgranične prostore ove spasonosne unije svih rasa i vjera, daju nadu u neko bolje sutra ...

kažu da nam internet uzima dušu, otima osobnost i uništava samostalnost ... slažem se, ali tim ljudima, likovima bi i u realnom svijetu netko ubio osobnost i oteo dušu ...
pogledajte ljude koji pišu po forumima, blogovima i ostalim mjestima, u stvarnosti su povučeni dok ih se ne "uključi" u razgovor, a onda dominiraju, zahvaljujući informacijama, samouvjerenom stavu i načinu ...

sklon sam vjerovati da je internet jedna vrlo pozitivna stvar koju zlonamjerni ljudi, željni moći i slave, zloupotrebljavaju i pogrešno koriste ...
u ovom srazu poetičnih duša i rogatih nasilnika, vjera u ljubav i zajedništvo mora pobjediti ...

28.03.2013.

Svakodnevica (novi djelić)

Osjećam se beskrajno ... ne beskrajno kao klinac u filmu kad se napušio, ne beskrajno kao da padam ... jednostavno hodam bez koračanja, a mom hodanju nema kraja ...
ne idem u krug a opet ne nazirem kraj ...
osjećam se beskrajno ... ali ne i beskorisno ...

Možda mi nedostaje ... alkohol ili nešto kiselo ... možda mi nešto nedostaje pa nekako nisam kompletan ... možda mi nedostaje slatko ... jedna torta onako na nekoliko katova ... biskvit od prave muško-ženske ljubavi, preliven roditeljsko-dječjom ljubavi i sve to ukrašeno ljubavlju prijatelja i prema prijateljima  ...

Pitanje dana, na koje nekako ne nalazim zadovoljavajući odgovor:
"Zašto dobri ljudi uvijek biraju pogrešne osobe ?"

Ali, ako sam ja dobra osoba i ona je dobra osoba ... kako je moguće da nakon nekog vremena više jedno drugom nismo dobri i zašto postajemo "pogrešna osoba" ... kad se raspadnemo i odemo svatko na svoju stranu, jedno od nas neminovno mora biti pogrešna osoba ...

Prihvaćamo ljubav koju mislimo da zaslužujemo ...
I tako ja hodam ne koračajući, osjećajući se beskrajno, a ne osjećajući ono što bih trebao osjećati da bih u ovoj "muci našoj svagdašnjoj" osjećao se živim ... potrebnim, korisnim ...

S druge strane ... valjda netko prihvaća našu ljubav jer misli da je zaslužuje ...

http://youtu.be/UJf-YciJ1Sg
Air Supply - I Can Wait Forever

24.03.2013.

Svakodnevica (novi djelić mojih razmišljanja)

Raširimo ruke i zagrlimo cijeli svijet, jer isto tako je i Isus zagrlio sve ljude i dao život za čovječanstvo raširenih ruku ...

Rijetki su ljudi koji znaju živjeti dušom i otrpjeti tjelesnu bol, u namjeri prelaska u neki drugi, pravedniji život ... još su rijeđi oni koji vjeruju u Isusa uskrsloga ...

Vjerovanja su naša svakom godinom sve manja i tanja, jer iako se živjeti isplati, živimo da preživimo, a ne da uživamo ...

Bitne stvari u našim životima više nisu one koje jesu bitne, a ljudi važni u našim životima postaju manje važni, precrtani linijama sa novčanih oznaka ... 
I zapitao se jedan moj prijatelj po čemu se zapravo razlikuju ljudi koje volimo i oni koji nam nisu bitni ... koga ćemo zagrliti, a koga nećemo ...

Okreću li se ljudi Bogu ili crkvi, molimo li se iskreno i u dobroj vjeri za sve one koje zagrlimo kad raširimo ruke, ili se molimo za vlastiti spas i izbavljenje od ovisnosti modernih vremena ... a ovisni smo o stvarima, novcima, o ljubavi ... ne želimo priznati, ali ovisni smo i o tome da nas vole, žele, trebaju ...

Kažu da "Petar" zaplače svako jutro kad se pijetli oglase, još od doba kad se odrekao Isusa ...

Ja bih želio da naši tajkuni, političari i vladari naših sudbina i vjerovanja, na cvijetnicu, kad idu lažno se moliti, umiju lice u cvijeću i zaplaču svaki puta kad vide nas kojih su se odrekli više puta nego Petar Isusa ...

Koliko smo spremni raširiti ruke i koliko ljudi zagrliti, samo Bog zna, a odluka je na nama ... jer isplati se živjeti ...

Priznajem, ja sam ovisan o ljubavi, dođite da vas zagrlim ...
22.03.2013.

SVAKODNEVICA (djelić mojih misli)

Žene su kao paukova mreža - ponekad ulove i ono što nisu htjele ...

Kad nekome kažete volim te,
to obično nitko ne čuje ali ostaje u zraku ...
kao neki težak, nedefinirani i nepoznati,
a ipak podsjećajući miris ...
ako nekome kažete ljubavi,
nevjerica razbija miris,
a u zraku ostaje težina ...
pa ipak,
svakodnevno se ponašamo kao pijani bogataši, rasipajući i dijeleći ljubav na poznate i nepoznate osobe oko sebe,
sve u nastojanjima da se zbližimo s ljudima ...
A ljubav bi se trebala sačuvati
samo za one bliske i zaslužne osobe u našim životima koje to stvarno i zaslužuju ...
 
Posljednjih nekoliko dana je bilo svašta,
čitali smo novine, plačući,
slušali smo vijesti, mrzeći ...
noćas, ostavite to sve iza nas i odmarajte ...
sutra je novi dan
koji ćemo dijelom provesti plačući,
a dijelom slaveći i onda opet jedan dio mrzeći,
a na kraju svega moramo si ostaviti vremena
za provesti kratki,
onaj mračni dio dana odmarajući ...
skupljajući snagu za nove suze, nova slavlja, nove mržnje i nove ljubavi ...

prepuštam vas
snovima u bojama
i mirisima želja,
ako slučajno primjetite
da je netko uz vas dok snivate,
to sam samo ja,
popravljam vam pokrivač ...
13.03.2013.

kiše

ponekad
me kiše rastuže

toliko
da uronim u sjetu

poderanih cipela
i onda mokrih čarapa
stanem pisat' pjesme
kao da je vedro
i veselim se
kako me je lupila inspiracija

05.03.2013.

malo tu ... malo tamo ....

Nema me posljednjih dana ... ne letim blogosferom  ... ponekad uđem ... pročitam, pokušam uzletjeti gore među tekstove .... ali ne ide mi  ... ne uspjevam  ...  za promjenu od svih ovih proteklih godina, sve manje sjedim pred kompjuterom ...  nije to ni nedostatak vremena toliko, nije čak ni nedostatak ekipe ... više mi je nekako kao neki strah  ... ne bih želio upasti u pisanje o dnevnim aktualnim sranjima koja nas pogađaju, a opet s druge strane ukopan u životna sranja nekako ne nailazim na stihove u sebi  ....


Još jedno novo jutro
podsjeća me
da me nemaš uz sebe
i noć se ruga
što ne pokrivam te
i za laku noć
ti priče ne pričam ...


je, sav sam neki sjet(b)an i nekako tužan ...
posao u krizi  .... plaća kasni ohoho ... zovu iz banke i objašnjavaju da kasnim sa ratom kredita i da će mi blokirati račun i naplatiti zatezne kamate ... bratu koji je jamac za kredit stigla opomena zbog iste neplaćene rate ... i nitko, ali baš nitko ne vodi računa o tome zbog čega ja kasnim sa svojim obavezama  ... nitko neće stati na moju / našu stranu i pričepiti onoga koji umjesto da osigura plaće, ide na skijanje  ... eto ... iako sam rekao da neću kukati ...

prije sedam dana majka je krenula kod liječnice po recepte za lijekove (otprilike 15-ak tableta dnevno pije, a ja se čudim kako slabo jede) i na frizuru ... na ravnoj cesti lagano hodajući iskrenula je nogu ... liječnica je pogledala i rekla da stavlja obloge i miruje, a ako ujutro bude boljelo, po uputnicu pa na kirurgiju snimati  .... izgledalo sve u redu, čak ni otečeno nije bilo ... ujutro ja otišao raditi  a ona ostala ležati  u bolovima  .... tek drugi dan vidim da to baš ne prolazi ali ne možemo po uputnicu jer liječnica radila ujutro ... još jedan dan, ja u noćnu i ujutro nakon noćne spremim je i odemo slikati ... slomljena peta kost (ona od malog prsta prema peti) ... i sad ima gips :D  sutra idemo na kontrolu  .... a u međuvremenu ja uzeo dva dana slobodna da mogu biti kući i obaviti sve što treba ... kuhanje itd itd ....
... i tako idu moji dani lagano razjebani ...

nema tome dugo kako sam "okrenuo stranicu" u životu ... sad ponovno razmišljam o novom okretanju stranice ... jer nekako one stranice koje sam ispisao u ove dvije godine mjestimično mi djeluju nečitko, napisane lošim rukopisom ....

i da znate  ... spremio sam grablje i motiku za neku novu revoluciju .... 
kad bi se netko primio jedne duboke, dalekosežne analize svega i svačega od stoljeća sedmog na ovamo, sasvim sigurno bi došao do nekih iznenađujućih rezultata ...

npr. matija gubec je imao posla sa manjim govnima nego mi danas ......

npr. gledajući iz današnje perspektive prosječnog hrvatskog građanina "hrvatski politički zatvorenici" su skoro svi redom bili i kriminalci ... pa bi potencijalni...
vršilac analize relativno lako mogao zaključiti da tito nije zatvarao baš samo one koji su bili protivnici za političkim stolom ....

npr. predsjednik koji je plaćen oko 20000 kn mjesečno i ima sve troškove pokrivene proglašava ljude koji rade mjesecima a ne primaju plaću, neradnicima sklonim kukanju ...

npr. babu koja prodaje sir na cesti da preživi strpaju u zatvor jer nije platila (nije imala), a velike hrvatske poduzetnike proglašavaju managerima godine nakon što pokradu i unište sve što se može ...

nastavite niz ...
"
24.02.2013.

Svi smo mi krave ...

Zbog optužbi za aflatoksin hrvatske krave odbijaju jesti hrvatsko sijeno

Pobuna slavonskih krava protiv kapitalističkih svinja iz inozemstva
Osijek – Hrvatska...
poljoprivreda ne miruje. Nakon prosvjeda seljaka koji su traktorima zauzeli sve važnije prometnice u Slavoniji, prosvjedovalo se i protiv Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Opterećene različitim reformama i nepravednim stavom da su samo one krive za aflatoksin u mlijeku, hrvatske su krave odlučile prestati jesti hrvatsko sijeno. Do daljnjega, kažu, jest će samo uvozno, i to s deklaracijom i markicom. Također, odsad piju samo flaširanu vodu, a od vlasnika očekuju da češće provjetravaju staje, posebno kad imaju česte vjetrove. Prosvjed krava zbunio je njihove vlasnike, no oni podupiru svoje blago.

Ne dam ja svoju kravu Ružu ni za što na svijetu. Znam da je žalosna, da su je lažno optužili da hoće nekog otrovati i da je sad uznemirena. Ja je podržavam i davat ću joj ono što želi. Ako treba, davat ću joj samo njemačko sijeno i vodu Evian, samo da prestanu mučiti s tim aflatoksinom i da sve bude po starom – kaže Stjepan Matić iz Osijeka.

Krave su mirno stajale u staji, prkosna pogleda, koji je samo govorio: “Ne valja se s rogatim bosti!”

(maznuo sa fejsbuka od svog frenda Velebit Đoka-e)

22.02.2013.

ne razumijem ....

ne razumijem zašto ja ne razumijem ljude koji se bave hračkanjem po hrvatskoj i svemu što je (ili bi trebalo biti) hrvatsko ...
ne razumijem zašto mi smeta kad netko pljuca po onome za što sam se skupa sa ostalima borio ...
ne razmijem zašto ja ne mogu shvatiti njihovu želju i potrebu da omalovaže one koji su se vratili kući i ostavili razne dijelove tijela po bojištima ove iste jadne rasprodane i uništene države na hračkanju koje oni ostvaruju zaradu i medijsku pozornost koja im je očito hrana za jadnu sitnu malograđansku dušu ...
ne razumijem zašto popizdim na tekstove raznoraznih profesionalnih hračkaroša, koji su svoju frustraciju pretočili u antiprtotivne tekstove i njima očito zarađuju ....
ne razumijem progovara li to iz mene samo obična zavist ili neko provincijalsko domoljublje ... ali znam mi smeta ...
22.02.2013.

ovlaš ...

pozdrav ...
ovlaš ...
usput ...
kao blagi stisak ruke
na slučajni poljubac
kao usputni dodir
očiju tamnih i svijetlih
kao uzajamni otkucaj
dva tuđa, izgubljena srca
ovlaš ...
kao dvoje neznanaca
usput ...
... i to je ljubav ...

21.02.2013.

bajka

 

zamišljam se u zemlji bajki ...
u zemlji prava, pravednosti i pravičnosti ...
zamišljam se u zemlji bajki ...
u kojoj se uz suđenje za bavljenje nadriliječništvom,
može i mora biti optužen,
suđen i osuđen za bavljenje
nadripolitikanstvom i prevarama ...
...
zamišljam se u zemlji bajki ...
u zemlji kojoj svi imamo za jesti
za platiti režije ...
zamišljam se u zemlji ...
u kojoj imam i prava, a ne samo obaveze ...
sanjao sam noćas da sam dobio plaću ...
cijelu i u komadu ...
18.02.2013.

noć, oblaci i ja ...

Noć oblaci i ja
gledamo u tišini
kako mladi mjesec
grli stari ...
Psi lutalice
negdje iza ugla sanjaju
nemirnim psećim snovima ...
Ni mačorima
noćas libido
nije jača strana
iako je kažu
mjesec ljubavi
Samoća nam često
utvare prikazuje
i misli izvrće ...
17.02.2013.

Dani odmiču pa ja pijem i noću

kao zavezanih očiju
teturam svijetom
noseći pod rukom
život bez smisla ... 
u džepovima uspomene
složene kao novčanice,
one manje vrijednosti na vrhu ...
pod nogama mi staze
popločane suzama
ovdje tuđima,
tamo mojima ...
i opet noćas
samujem i pomalo tugujem
a priče sa dna čaše
prepisujem ...
08.02.2013.

Kad ČOVJEK postane čovjek ...

(reciklirano)
25.02.2009

Kad ČOVJEK postane čovjek ...

 ... "NISAM NA PRODAJU" ... 
Jako često korištena  rečenica ... koriste je mnogi u mnogim situacijama  i kad ima smisla i kad nema smisla  .... i vrlo vjerojatno svi misle  točno to, sve dok ... usud ... netko s neba  ... ili od ispod zemlje ili netko tko ima nešto čime nas se može "kupiti" ... ne ponudi to nešto ... obično je to puno manja cijena  od one na koju znamo da bi pristali i manja  od one za koju se nadamo da će nam jednom netko ponuditi ... a višestruko je manja  od one za koju mislimo da vrijedimo  ... i za koju vjerujemo da je posljednja najniža ispod koje se ne bi prodali ...

Život piše romane ... ili se netko igra nama  pa piše iz dana u dan  nove scenarije a mi sami trčkramo i glumatamo  po onome  "zapisanom" ... 

Ali kako ustvari ČOVJEK postane samo čovjek  ... običan mali humanoid od krvi i mesa sa svim slabostima i ponekom vrlinom ... kako se pretvorimo od ČOVJEKA u licemjera ... bezazlenog  i nevinog, ali ipak licemjera ... osobu koja i dalje ne misli i ne nanosi nikom (ili skoro nikom) zlo, a istovremeno se osjeća kao da je izdao  sve vrijednosti i sve  prijatelje u životu .... LAKO  .... 

Preko noći ... ni ne osjeti  ....  tempo života  .. struja  vuče ... pliva se i odjednom samo čovjek pogleda iza svog ramena i primjeti da sam sebe ne piše velikim slovima ....  pokuša zastati da vidi  zašto On više nije ČOVJEK nego je samo obični čovjek ...  no u mangovenju dok ga struja nosi dalje, on primjećuje tragove koje je ostavio ....  posvukud oko sebe ...
 
I još uvijek smatra da je to samo mala pogreška jer  On je i dalje  onaj isti ČOVJEK, čiste duše, velikog srca, beskrajne nježnosti  i dobrote ... ali i dalje radi stvari koje je "mrzio" kod drugih ... stvari za koje je do nedavno davao  ruku u vatru da se njemu nikad ne mogu i neće dogoditi  ... jer  on je prije svega ČOVJEK  .... 

Zatim  ... stanka  ... pauza  ... život  oko njega stane ... samo da bi on stajao ispred ogledala života  i vidio sebe u nekom drugačijem svijetlu ... 
malog čovjeka, ponekad licemjernog, sklonog svemu onome što je prezirao ... 

Nekad  ne tako davno ... imao je prijatelje ... koje je ismijavao  i uvijek ih podbadao ... zbog toga što su radili ... ustvari  ne što su radili  nego S KIM su radili ...
imali su veze sa ženama dvostruko mlađim od sebe samih  ...  strašno ... užasno  ... 
Pa su bili neki ... koji su vodili ljubav sa ženama i nakon toga se smješkali njihovim muževima ...
užas .... koji licemjeri  koji jadnici ... uf ...

Onda se ČOVJEK probudi kao čovjek sa osmjehom, kao sretan čovjek pored žene do koje mu je stalo ...
divne žene neovisno o fizičkom izgledu ...
ali ... mlade žene  ....
žene koja je dvostruko mlađa ....
i premda kaže sebi: 

"Nije to ništa,
Samo prolaziš kroz krizu, 
Uz malo sreće prestat' će ... "

Prekršio je preko nekoliko vlastitih životnih pravila  ...  srušio je sve što je godinama gradio  ...
I tješi se  ...  moraš i ti jednom to probati  ...
da se osjetiš živ i mlad ... nagradi se ... ali ne  ...

Pauza je odavno prošla i bujica životnog dreka nosi ga dalje .. u nastojanju da održi nos iznad razine, lomi ... krši ... gazi ... ne gledajući ... ne misleći ...
jer već prije toga već je popustio nekim drugim "životinjskim nagonima" ...
ili su to ipak samo ljudski nagoni ... jer životinje su plemenitije i ponekad humanije od ljudi ...
a ljudi  to sve nazivaju životinjskim nagonima, samo da bi sami sebe u očima samih sebe opravdali  ....  

Ali ... jeli dovoljno opravdanje koje mu nude prijatelji i dragi ljudi: "Važno je da si ti sretan napokon" ... 
Racio u njemu cvili nagažen gojzericom užitka. 
Iracionalni dio njega pjeva ... veseli se svakom novom danu ... novom susretu  ... 

Zatim se čovjek zabrinuto zapita .. jeli upao u trend gdje mlade djevojke španciraju sa ostarjelim kromanjoncima ... koji mercedesima, audijima i đipovima u kojima se koče mlade djevojke, pokušavaju nadoknaditi gubitak kose, zanemariti početak pojave staračkih pjega ... utješiti se zbog katastrofalne činjenice da sad mogu pišati iako imaju erekciju  ...

Pokušava se vratiti  negdje na mjesto gdje su ga svi a i on sam prestali pisati i označavati kao ČOVJEKA
a neposredno prije nego je napisan čovjekom ...
nažalost život nema UNDO tipku ili onu 
OH, SHIT ... kojom se vraćamo nekoliko koraka unatrag ... jer i prilika čini lopova .... a užitak je užitak  ... 
I vrlo se teško oduprijeti slasti i masti  ... 

Ali onda ... opet  ... drek  ... klizav teren i ponovno klizanje

" ... bit' ćeš uvijek moja, 
kad sjećanja dogore i godine se zbroje, 
a kad sklopim oči, k'o anđeo ćeš doći ..."

I kao i uvijek ... svašta nešto se izdogađa ....  od griža savjesti i pristiska okoline do "nepomirljivih karakternih razlika." 
A ustvari  stvar je samo u različitom poimanju stvari ...
i jednostavno generacijski jaz .... 
A kad ljudi jedno drugom počnu servirati priče  ..
odnosno kad netko od partnera nije spreman gutati servirane priče neminovno dolazi do raskola  ... 
pa je sljedom stvari i griža savjesti prisutna  ... 
iako ... vrijedilo je svake nanosekunde provedene skupa ....
i sve bi ponovno bilo isto ... jer romantičari ostaju romantičari  i nakon rasutih srca  i bezbroj puta pokrpanih ... 

Sutra je novi dan 
Negdje netko bit' će sretan  
Kad poklonim mu to što imam
Jer kao i ja za polovinom sebe traga ...

07.02.2013.

putnici i sudbine ili volim i ne volim ...

Kad bih mogao biti superjunak ... poput supermana ili nekog drugog besmrtnog lika ... kad bih mogao birati ... odabrao bih punu vreću života ...

Više volim kad vozim putnike nego ljudske priče i sudbine ...
Pitate se kako to ?

Otvore vrata, sjednu, kažu dobar dan i odredište ... ja prijavljujem centru: putnik (ili putnici) do odredišta ... nema spola, nema lica nema ništa nego je putnik u taksiju ... onda sam sretan, nezainteresiran, emotivno smiren i nezainteresiran ... ali ljubazan i maksimalno profesionalan ....

Drugi uđu, pozdrave, kažu odredište, sačekaju da prijavim vožnju i onda me naglavce ubace u svoj život, u svoje traume, učine me dijelom svoje priče, sudbine ...
Nemam ništa protiv njih, dapače ... ali ja trebam mir u ovoj ranjenoj duši, mir unutar svog mentalnog sklopa, zatvorenog i zaključanog ...

Očito loše zatvorenog kad svako malo netko uspije odškrinuti oklop i uvesti unutra cijelu ekipu loše režirane sapunice zvane život ...

Volim kad vozim zgodnu mladu ženu koja lijepo miriše i još ljepše izgleda i za koju pretpostavljamo da radi nešto što joj nosi novce ...
Ali ne volim kad doznam da joj prijeti opasnost da ostane paralizirana jer liječnici nikako ne uspijevaju odgonetnuti odakle joj dolaze smetnje i problemi ... a najvjerojatnije iz kralježnice ...

Volim kad vozim baku po osmogodišnjeg unuka koji je na treningu breake dance -a ...
Ali ne volim kad doznam da je to dijete skupa sa svojim upola mlađim bratom istrgnuto iz svog prirodnog okruženja grada u kojem je rođen i mjesta gdje mu je majka umrla od karcinoma prije svega tri mjeseca  ...
I što da mu baka odgovori kad je on pita, zašto baš njegova mama i zašto tako ... što uopće kazati ljudima kao odgovor na takva pitanja, osim,
eto nažalost nije imala sreće ... 

Volim priče ... ponekad stvaram, izmišljam i sam priče i zapisujem ih, ali ne volim takve stvarne tužne priče ... ne volim kad ljudi pate ... ponekad bih stvarno volio da mogu biti lik iz neke bajke, priče ...
nešto kao vrsta superjunaka i znate što ... odabrao bih da imam punu vreću života i išao bih okolo svijetom i umirao bih za druge ... poklanjao bih život puno puta ...
ali ... ne mogu ... nažalost  ... mogu samo ponekad biti uvučen u vrtlog boli, pružiti suosjećanje, razumijevanje ... ali ne mogu ... baš ne mogu i to doslovno isprati gorak okus u ustima nakon toga ... a to ne volim ...

04.02.2013.

Tunel II

27.05.2009
Tunel II

... Kome vjerovati ako ne svome  anđelu čuvaru, makar i u ženskom obličju  ...
-Prepusti se, ja te vodim, šaptala mislima u njegovim mislima ... 
Jarko osvijetljeni mrak vakuma gromko je odzvanjao tišinom ...
Smješkala mu se blago s razumijevanjem, nježno i posprdno, a očaravajuće ... 

Bez  navale adrenalina, mirno, ne dišući, ne pulsirajući, plutao je jureći kroz tunel, pokušavao dostići nedostižni kraj sužavajuće cijevi ... 
Očima je tražio svoje ime u strelovitom nizu poznatih i nepoznatih imena, ispisanih na cisternama, šleperima, zaštitnim ogradama i kojekakvim drugim preprekama ... 

... Osjećao je njenu ruku u mislima na svom ramenu, njen  "jesam li ti rekla" osmjeh pristiskao je njegovo srednje uho ne dopuštajući bilo kakav poremećaj u ravnoteži pri brzini misli  ...

PROPAN BUTAN -  pisalo je ispod njegovog imena na cisterni tužno ostavljenoj na zaustavnoj traci života, izvan  misaono iracionalnog tunela, čekajući neko drugo vrijeme 
u nekom drugom krugu ....

Racio, iznenada probuđen, zapljusnuo je stijenke tunela golemom količinom adrenalina, srce je kao avionski kotač zaškripalo pokrećući se na maksimalnoj brzini ...

"Dragi, pusa ti, odlazim ti sada" ... 241 ... brzina na kojoj je brojčanik na trenutak zastao, da bi mu se omogućilo fotografski spremiti sliku čarobnih brojki u pamćenje ... 

Znate li kako je putovati svemirom? 

Mogao se lako naviknuti  na beskrajni mir tunela čiji neuhvatljivi kraj stvara ovisnost ...

"Dragi, ne kockaj dok te ljubav ide" ... 
dobacila mu je misao  uz zvonki smijeh,
"od svega te mogu zaštititi osim od tebe samog" ... 
Po prvi puta je stvarno čuo smijeh  anđela čuvara ...

 

03.02.2013.

Čovjek koji nije pripadao nigdje II

23.02.2009
Čovjek koji nije pripadao nigdje II

Od prvog susreta nije se mogao odvojiti od pjesme ... 
od prvog susreta nije mogao razdvojiti nju i pjesmu ... 
možda je ona bila pjesma ... 
ona je bila njegov Hotel California
There she stood in the doorway;
I heard the mission bell
Gledao ju je kako izlazi iz otvora prepunog svijetla, 
Spušta se niz nekoliko stuba.
Prelazi razdaljinu čvrstim sigurnim korakom,
Prvi puta je vidi, a pozna je stoljećima,
And I was thinking to myself,
this could be heaven or this could be hell
I znao je da to je to ....  
Znao je da to nema budućnost
Mali bijeli sa krilima vrištao je 
-Idi kući, idi dok ti nije kasno
Dok je onaj crveni sa desne strane pjevušio 

Welcome to the hotel california
Such a lovely place
Such a lovely face
Zašto razum skoro uvijek popušta pred srcem?
Zar je to način kako se branimo od boli ...
Boli koja nas čeka čak i na kraju ovog puta, 
Srcem odabranog
Zašto čovjek znajući da ga čeka isto, 
Ne odabere  kraći jednostavniji put da ga boli, 
Da bol prođe i da može krenuti dalje ...
Last thing I remember, I was
Running for the door
I had to find the passage back
To the place I was before
Ne, mazohisti po defaultu, 
Odabiremo duži kompliciraniji put,
Sve u nadi  da ovoga puta neće biti
 Kao bezbroj puta prije,
Kao što smo se nadali  i svaki puta prije toga, 
Bezbroj puta ... 
Relax, said the night man,
We are programmed to receive.
You can checkout any time you like,
But you can never leave!
Uvijek iz svakog novog ljubavnog okršaja
Izlazimo bogatiji za jedan novi osjećaj,
Jedan novi ali i dva stara ... 
And still those voices are calling from far away,
Wake you up in the middle of the night
Just to hear them say... 
Ovoga puta je ono pravo ...
Ovoga puta potrajati će ...
Ovoga puta ... samo ovoga puta  ...
Osjećaj koji se odavno izgubio  ...
Osjećaj za koji si mislio da se neće nikad više ponoviti,
Osjećaj  kad umireš dok si s njom,
Osjećaj kad umireš dok odlazi od tebe,
Osjećaj da si umro jer nije uz tebe,
Osjećaj  da ćeš umrijeti zbog nje .. 
This could be heaven or this could be hell
Then she lit up a candle and she showed me the way
There were voices down the corridor,
I thought I heard them say...

 

 

01.02.2013.

25 kn 5 km

Koliko do supernove?
25 kn ...
Dobro, doći ću brzo,
kaže lik onako romske fizionomije,
salasto lelujav ...
i nadodaje - hoću se s tobom voziti
Ma 'oš se kurac samnom voziti
rekoh kolegi kad se odgegao ...

Nakon petnaest minuta zove kolega, evo ti ga, traži te, pita tvoj broj ...

Danas, iskrcavam putnike, eto ga maše, hoće sjesti, pravim se da razgovaram sa centrom i pokazujem da nisam raspoloživ.

...
Sjedim u autu, zadubljen u misli, otvaraju se vrata, koliko je do supernove, isti unjkavi njanja glas ...
25, odgovaram

Vozi me ... čoek se rastapa dok govori ... Koliko godina imaš ?
50.
... Ja imam 31 ... Jesi oženjen ?
Ne!
Zašto nisi ? Ili si razveden?
Razveden!
A ima tu lijepih cura, jel' ima akcije u taksiju, upucavaju li ti se?
Šutim ...
Ma daj, sigurno ima akcije.
Gospodine, ovo je taksi a ne akcijski fim, govorim trudeći se ostati ozbiljan...

A jel' bi se mogli mi naći ?
Brojim do pet prije nego odgovorim (da ne bude prebrzo) ne, naravno!!!
A zašto ne?
A zašto bi se našli?
Pa da popijemo piće...

Ok, sad je dosta, mislim si i razmišljam ako pruži ruku otkinut ću mu je ...
Pa popit' ćemo piće, malo razgovarat' ...

Jebote pa ovako sam ja ženske nagovarao ... sličnim nevinim tonom glasa ...

Gospodine, ne zanimaju me muškarci ni bilo kakvi eksperimenti u tom smjeru, budite ljubazni pa prestanite ...

A mogli bi na piće pa malo cure lovit ...

E, GLE LOLO, NE ZANIMA ME, NIKAKVO DRUŽENJE, NE ZANIMAŠ ME TI NITI ŽELIM RAZGOVARATI S TOBOM.

Neda se zbuniti, pa zapitkuje o djeci, gdje živim, imam li koga za sex ...

Već opasno ljut, a do supernove je ostalo samo petsto metara, nasmješim se i kažem da je to moj prvatni život koji se nikad ne vozi samnom u taksiju i ja jednostavno odbijam razgovarati o svom životu s nepoznatim ljudima ...
Stali smo, plaćajući pokušao mi je drugom rukom dodirnuti ruku, ali je zastao jer je valjda skužio da bi to vjerojatno bilo pogubno za njega i moju toleranciju ...

Bit' polaskan? Zabrinut' se ? Istina cijeli dan se smijem, ali se sve nekako ... odmah sam obukao jaknu koja je duga do po bedara za svaki slučaj, ali jbt ima li kakva jakna ako isijavam mamac za njih ...
31.01.2013.

mjesto

mjesto koje nije
ni ovdje ni ondje
već negdje između ... 
topao zagrljaj
mjesto gdje staza završava
a očaj ne upravlja ljudskim srcem
 
29.01.2013.

mjesečeva djevojko ...

mjesečeva djevojko
napisat ću za tebe to
zapisat ću umjesto tebe
nešto o kucanju bila
nešto o suludoj trci
uzdaha i otkucaja

mjesečeva djevojko
opisat ću mahnite otkucaje
kad u grudima je tijesno srcu
upisat ću ovdje kako je to
mjesečeva djevojko
kad u jednim grudima
jedno srce kuca za dva ...

mjesečeva djevojko
ne umiješ dati naslov, kažeš
tvoje ime je naslov
tvoje ime je pjesma
samo ga treba napisati
mjesečeva djevojko
žurio sam danas
sa zapada gdje živim
na istok gdje sunce stoji
zakačio sunce i vukao ga zapadu
ne bih li ga požurio da zađe
da mjesečeva djevojka dođe
i pročita svoju pjesmu ...

28.01.2013.

Napiši mi pjesmu ?

08.02.2009.
Napiši mi pjesmu?


... Napiši mi pjesmu, rekla je ... 
U pjesmama dobar nisam
Napiši mi pjesmu, molim te
Pisati ih neznam ... 
Neka bude samo moja


Hoćeš li priču
Neka se zove, Napiši mi pjesmu
Sve što rekao bih ti tu, već je rečeno
Napiši mi pjesmu ljubavi, 
Hoćeš li recept, erotsku priču
Neka se čuje da je samo za mene,
Napiši mi pjesmu

 

Što da čovjek radi kad njegova ljubljena
hoće pjesmu samo za sebe? ...
Da sjedne i razbija glavu ....
pokuša kopi pejst ...
uzmeš nekoliko pjesama ...
odvojiš par redaka iz svake 
i pokušaš složiti da figura ...
No, to nije iskreno ...
to nije  ljubav ....
a ona  vapi  ... napiši mi pjesmu  ...
pa mu napiše pjesmu i kaže ...
kad nećeš ti meni  .....  

Pa sjedneš opet ....  i kažeš .... 

Lijepo je znati da postojiš u mom životu ...
Nije bitno ni koliko, ni otkad, ni zašto ...
Lijepo je otvoriti oči i jednostavno znati da si blizu ... 

Ali to nije dovoljno .... 
iako ... kaže dosta  ....
Pa pokušaš dodati  dušu uz srce ...
ili srce uz dušu ...

Lijepo je znati da postojiš ...
U mom životu ... 
U mom srcu ...
Nije važno ni koliko, 
Ni otkad, 
Ni dokad
A ni zašto ...
Lijepo je otvoriti oči i jednostavno znati da si blizu ... 
Tu si ... kao zrak koji dišem ...
Postojiš i voliš ... 
Ti si  ...
Napiši mi pjesmu .... 
Jednostavna kao te tri riječi ...
Malo riječi, puno kažu ...
Udišem te ... osjećam te ... 
Napiši mi pjesmu ...

Hm ... pjesnik ipak nisam ...
pisac još manje ...
Napiši mi pjesmu ...
kao da je lako ...
kao da je lako reći volim te
u stihu i prozi ...
kao da je lako
ne biti patetičan 
a napisati nešto lijepo,
nešto romantično ...

  Napiši mi pjesmu ...
Lako je kazati ...  
Naučit ću vjetar da šapuće Tvoje ime, 
Cvijeće da miriše na Tebe, 
Naučit ću sunce da miluje kao Tvoj dlan, 
Zvijezde da sjaje kao Tvoje oči. 
Tada bit ćeš svuda oko mene... 
Pa  neki kažu .... traži, ja ću svoje ispuniti laži
Iako ... kad promislim bolje ...
Koliko dugo tražio sam sebe, 
U zagrljaju svjetlosti i mraka ... 
Koliko dugo ići ću do Tebe, 
A potrebno je samo par koraka... 
Uz Tebe sam ja samo ja ....
Ja, kakvog nitko ne pozna ....
I zato tu uz mene budi
 Da i drugi upoznaju "drugog" ja...

I tako u beskraj ...
Napiši mi pjesmu, molim te ...
ramenima sliježem, jer pisati neznam ...
u tome dobar nisam ...
a riječ na riječ ide sama i pjesma je izgleda napisana .... 
Napiši mi pjesmu, molim te, 
Izvoli, draga, volim te.

27.01.2013.

Zašto žene vrište u sexu? ....

23.08.2007

Zašto žene vrište u sexu? ....

 

Zastao je u pola pokreta  .... zamrznuta slika  njega  sa zavjesom u ruci, na pola puta do vlažnog od sexa, mlohavoga pimpeka koji čeka ritualno brisanje ..... 

Njene  oči su u nevjerici kazivale:
"Nećeš valjda, pa tek sam ih oprala?" ....
(tad  mu je najveći užitak, onako meke i mirišljave oprane u omekšivaču) ...

Dok su usne uobličavale vrisak ... u magnovenju je shvatio da izlaza nema jer ona ljubomorno čuva svoje zavjese svježe oprane ...

Odlučio je ovoga puta izbjeći ceremonijalno brisanje pimpeka o zavjesu nakon sexa i uskratiti susjedima mogućnost ogovarnja kako je ona opet imala urnebesni sex ....

Nekako je predosjećao da bi moglo imati i nepoželjne  posljedice.

Samo se  lagano nasmješio i rekao: "Ma neću što se  bojiš .... šalim se"

Njoj se mozaik u glavi počeo slagati i preslagivati brzinom svjetlosti .... ne znajući da li da se smije ili da zaplače  nad svojom glupošću ... nasmijala se i rekla idi  dovraga .... vrištati ću i ne moraš brisati ga  ....

A sve je počelo  iz vica ....u društvu se razgovaralo o izrekama i navikama .... pa se prešlo na  ljubav
i ljubavnike  i tko je kakav ljubavnik  ....
gdje je on u jednom trenutku  izjavio: "Uz mene svaka žena vrišti bar 5 minuta  nakon sexa" ....
u trenutku kad su se sve oči okrenule k njemu sa podsmješljivim izrazom ....
nadodao je: nakon što pimpeka obrišem u zavjesu ....
provala smijeha pratila je njegov štos, ali njegov kreativni crv nije nekako bio zadovoljan da se sve završi samo na tome  ....

Pitao ih je dok se u glavi rađala paklena zamisao, znate li kako se od brisanja pimpeka u zavjese radi umjetnost?

- Napisao je na salveti:
"Zastao je u pola pokreta .... zamrznuta slika njega sa zavjesom u ruci, na pola puta do vlažnog od sexa, mlohavoga pimpeka koji čeka ritualno brisanje ..... " 

Svi su pročitali i blagonaklono se nasmiješili ....
i pomislili eto ga, ponovno smo u novoj priči .....
odakle li samo crpi tu nepresušnu inspiraciju  ....

No njemu je u glavi bujao savršeni plan .... i rekao je na glas: "Tko se želi okladiti da ću unutar 6 mjeseci od brisanja pimpeka o zavjesu učiniti umjetnost?" ....

Nitko se nije usudio prihvatiti okladu ali ipak ...
rekli su ... no, dobro ... imaš večeru na mjestu koje odabereš i koju ćemo mi platiti ukoliko se to dogodi ...

Susreo je susjedu sa istog kata u liftu .... ljubazno joj pomogao pri otvaranju vrata da može onako punih ruku ući u lift ... riječ po riječ i sklopili su malo više od površnog poznanstva ....

Znao je da je sama, razvedena ... potrudio se oko nje  punih dva tjedna dok ga nije pozvala na kavu u večernjim satima ....
naravno, odrasli su ljudi (bar ona) i sex je bio neminovan .... nebitno je za priču, kakav je sex  bio .... no... imala je najljepše  i najmekanije  zavjese sa naročitim užitkom je obrisao  pimpeka u te predivne zavjese, dok je ona kroz smijeh vrištala:
"ŽIVOTINJO, ODGRIST ĆU TI TAJ TVOJ JEBENI KURAC" .....

Slučaj je htio  da je susjeda sa kata ispod  u tim trenucima bila sama  i osamljena i patila je od nesanice .... slušajući vriskove sa kata iznad pomislila je da tog čovjeka možda vrijedi dovući u krevet, smjestila se uz vrata  i pratila kroz špijunku zbivanja ... no onda je shvatila da  postoji lift  i da uzalud gleda tu ... izašla je vani u pravom trenutku  da vidi susjeda kako se sa smješkom  okreće od vrata .....

U narednih nekoliko  dana  zgrada  je bila  mirna bez vriskova no onda je susjeda srela susjeda  i zamolila ga ako bi joj možda mogao pomoći oko .... nečeg .... naravno  uzgajajući dobrosusjedske odnose ... on je pristao (u sebi se  smješkao  vučjim osmjehom) .... nije prošlo više od pola sata već su razbacali odjeću po cijelom stanu ....
no igrom slučaja sa ovom susjedom nije bilo potrebe  umjetno izazivati vriskove ...
ovu su čuli i u zgradi  preko puta  .... 

Izlazeći  iz stana još zadihan  i oznojen ... znao je da iza svake špijunke ima po jedno oko koje ga prati i upija njegov lik ne bi li ga zapamtili  ....

Dva mjeseca su se vriskovi čuli iz noći u noć 
cijela zgrada se pitala kod koje će noćas i što će biti kad  ispuca sve slobodne i razvedene .... 
muževi su se krišom sastajali i nagovarali jedan drugoga da ga sačekaju noću na stubištu i prebiju kakvom letvom u mraku ...
jer i njihove žene su slušale vriskove iz noći u noć i sažaljivo gledale svoje muževe ...

A vriskovi su se orili i ponavljali ....
glasale su se  razvedene, udovice, slobodne čak i one tri gospođe kojima su muževi stalno u inozemstvu ....
jedna je vikala "Ne, ne tu" druga pak je vrištala 
u falsetu: "Znala sam, znala"
treća je opetovano ponavljala prijetnju o odgrizanju kite
i tako .... no činjenica je bila da je četvrti mjesec morao proširiti djelokrug rada i tako je dospio u susjedni  kvart  a legenda o susjedu jebaču se stvarala ...

Nakon 6 mjeseci susjeda je susjedu pitala za njenog  jebača od prošle noći a ova je sa smješkog  odgovarala: "Mogu te upoznati ako želiš" i zagonetno se smješkala,
jer je znala  da će  i ta vrištati kao i sve one prije nje kad shvate u čemu je poanta ....

Čovjek je od najobičnijeg svinjskog brisanja pimpeka u zavjesu učinio umjetnost ... 
učinio je da nijedna od njih ne bi ni pod prijetnjom smrću priznala zbog čega je vrištala proteklu noć i ostavljala je susjedama da same otkriju isto to i da ga preporuče dalje
 
26.01.2013.

Ona i On

09.12.2008
Ona i On

... da .... ne .....
da .... ne .....
ne ne i ne  ...
rekla sam ne ....... 
 

"Što me gledaš?" ...
Gledam  ... jel' nesmijem? ..... 
Smiješ, odgovori  kroz smijeh,
očiju zamućenih  ..... suznih .....

Gledao ju je  ...
onako krhku ... tanku  .... sitnu,
gubila se pod njim, složno pulsirajući gubili su se skupa .....

Lica na crvene fleke, kose  izgužvane, razbarušene ....
sjedila je uvaljena  u sjedalu,
smješkala se  u sebi,
čak ni usne nije grizla po običaju  ....
ruke je stisla među noge  ne bi li prikrila podrhtavanje,
uzalud jer i noge su još podrhtavale ....
da, bila je sretna  ....

Još je podrhtavao  i pulsirao  ...
trudio se voziti normalno i staloženo,
iako bi najradije okrenuo i vratio je 
k sebi doma,
zagrlio je  i utonuo u njoj ...

Zagledao se u njene duboke  oči .... duboke  kao ocean  ...
tamne kao ocean i boje kao ocean ....  utonuo je u taj ocean  ....
izgubio se ... umro je ....
umirao je ... preko nekoliko puta  .... ritmički je umirao ...
svaki puta kad su se uskladili u pokretima umirali su skupa ...
bezbroj puta i opet se vraćali ...
onda je stao i ponovno je gledao crvene
fleke po njenom licu,
njenu kosu smršenu, uljepljenu od strasti ....
kosa joj je poprimila boju meda
- žutu - tamnu  .....
sve je bilo tamno 
a istovremeno sve je bilo svijetlo, bijelo ....

Ajde, ajde ti  ...
neću  ......
neću ni ja ....
vrištala  je  .....
usta joj je zatvarao poljupcima,
krikove je gušio krikovima,
zagrizao je njenu usnu,
uzvratila je noktima u njegovim leđima .... 
obuhvatila ga je nogama i rukama i dižući se
odvajao ju je od svile na krevetu,
vraćajući se  utonula bi ....

Mir, tišinu je remetilo samo upareno,
ubrzano disanje, prstima je iscrtavala
obrise njegovih usana, oslonjen na ruke
gledao je u ocean njenih očiju, podigla se
zagrizla ga za usnu i pustila se,
ostavši visiti zubima zakačena na  njegovoj
usni, pogled, divlji, sjetni, sve odjednom...
nije znao da  toliko oprečnih izraza lica
izraza očiju u jednom jedinom trenutku
može vidjeti ....

Grubost se izmjenjivala sa nježnošću,
plutanje se odupiralo kraulu,
more i jezero
spajali su se u jedno ...
on slan ona hladna,
ona tekuća, hiperaktivna,
on miran  staložen,
on-ona, ona-on ...
njih dvoje jedno, stopljeno, spareno.

Gledao ju je toplim nježnim telećim
pogledom dok se oblačila,
drhtavi oboje, nemirni a smireni ...
gledala ga je pogledom punim nježnosti,
gledala ga je i otišla je,
otišao je svojim putem ...
on i osmjeh, ona i osmjeh.
Ona i On ....

25.01.2013.

Seoba blogera ...

Godinama pišemo na mojblog.hr i sad evo izgleda da je servis pred gašenjem ...

tražimo neko novo mjesto pod blog suncem ...
neki od nas tužno i bezvoljno, drugi živahno i sa osmjehom  ...
jedni poput pravih kapetana odlučuju ostati sa svojim brodom dok tone ...

čini mi se da smo mi otprilike kao amiši ....
izdvojeni iz modernog blog svijeta i živimo u svom malom izoliranom svijetu ...
mali krug ljudi, mala sredina "odabranih" i mi smo svi mirni i sigurni ....

da, malo smo zaostali jer gledajući sve ove nove funkcionalnosti na koje se tek moram naviknuti ...
uf ja bih ostao "tamo" ipak, jer ne pišem za "široke mase" nego za sebe i malobrojne drage ljude oko mene ....

ali što je tu je ....  nadam se da ćemo ostati na okupu ...
nemojte mi zamjeriti ali za početak ću malo reciklirati i neke postove preseliti ovdje ...

za sve koje zanima:
http://mrezni.mojblog.hr/

24.01.2013.

šutim ...

šutim ...
vjetar mi raznosi misli
jugo razbija moje želje
grijem te u srcu
nasukanom na hridi nemoći ...
u pomoć zovem riječi
iz tišine izranjaš
ne odazivaš se
šutim
neznam što da kažem ...


Čovjek koji nije pripadao nigdje
<< 10/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

DISKLEJMER

LINKOVI

CITATI ŠTO MOJI, ŠTO TUĐI
Kamen gori, val se pjeni, jebe se i meni ...

Razlika između luđaka i genija: geniju svakoga dana padne po jedna ideja na pamet, a luđaku svakoga dana pada ista ideja na pamet ...

Ima razumnih muškaraca koji se prilagođavaju svijetu, dok nerazumni uporno nastoje da svijet prilagode sebi... zbog toga napredak čovječanstva zavisi od nerazumnih osoba...

NEŠTO BY MOJA MALENKOST
nedavno budio sam se jutrima
nasmijan od ljubavi mamuran
otvarao oči izgovarao tvoje ime
tmuran dan postajao je sunčan
danas budim se jutrima
bez izraza stegnutih zuba
izgovorim psovku i započnem dan
sunčan pretvaram u tmuran
nedostaješ mi kao oseki plima
ti si proljeće a ja sam zima ...

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
7007

Powered by Blogger.ba